 |
| Festival Giavera del Montello |
Italija je jedna od zemalja u svijetu koja slovi za naciju sa najviše stila i osjećaja za umjetnost i modu. Sama kultura, tradicija, historija i arhitektura su posebne i imaju ono nešto što je karakteristično samo za tu zemlju, čiji geografski oblik i podsjeća na "čizmu". Oduvijek sam bila oduševljena Italijom i svaki put kada bih vidjela na tv-u slike njenih gradova i prelijepu Toscanu iznova bih se zaljubila u nju. Maštala sam da ću jednom imati priliku da bar nešto od svega toga vidim i uživo. Kako sve u životu biva onda kada za to dođe pravo vrijeme, tako se i meni ostvario san. U junu 2017. godine sam imala priliku da učestvujem na jednom od internacionalnih festivala u Giavera del Montello (regija Veneto, blizu Venecije) ispred udruženja žena "Univerzum zajedno sa Enisa Bukvić, te predstavnicima Amina Šoše i Admir Hamzić ispred udruženja "Orhideja" iz Stoca. Trodnevna avantura trajala počela je 16.juna 2017 u 9h ujutro, kada smo krenuli za Italiju, sa autom punim stvari i jednom željom, da na najbolji način predstavimo naš grad i državu. Pri polasku nam je već postalo zanimljivo kada je na graničnom prelazu sa Hrvatskom, naš dotadašnji vozač Admir shvatio da je zaboravio vozačku dozvolu, pa je Amina morala preuzeti ulogu vozača i u povratku. Vožnja do Italije je trajala punih jedanaest sati, od čega smo veoma brzo prošli kroz Hrvatsku, vidjeli veoma zanimljive pejzaže Slovenije i na kraju sjeverni dio Italije sa prelijepim starinskim vilama i nepreglednim plantažama agruma. Slijedeći upute koje su nam dali naši dragi prijatelji iz Italije i Enisino poznavanje talijanskog jezika olakšali su nam dolazak do samog mjesta održavanja festivala. Stigli smo tačno predvečer.
 |
| Marokansko jelo KusKus |
Domaćini su nas dočekali na najljepši mogući način, tako što su nam odmah poslužili italijansku pastu, prije predviđenog vremena za večeru. I nakon tako duge vožnje ni najmanje nisam osjećala umor, vjerovatno zbog radosti i uzbuđenja što se nalazim među umjetnicima sa kojima dijelim istu energiju. Osjećala sam se kao kod kuće. Poslije večere smo otišli u obilazak i sjeli u Marokanski šator, gdje su nas poslužili sa njihovim tradicionalnim ukusnim kolačima i prepoznatljivim čajem od mente.
 |
| Marokanski čaj od mente |
Dok smo pili čaj uživali smo u italijanskoj kantri muzici, a na livadi ispred šatora stotine talijana svih generacija su u krugovima, držeći se za ruke, igrali tradicionalne plesove. Za mene to su bili momenti koji se ne mogu opisati riječima. Osjećala sam se kao da oduvijek tu živim i da sam to "ja". Tada sam shvatila zašto je Italija vječita inspiracija umjetnicima. Ljudi tamo žive umjetnost i to je zasigurno njihov stil života.
Kasno u večernje sate već je i ljetna kiša krenula da pada, odvezli su nas do fratrove kuće, gdje su nas domaćini tako lijepo ugostili naredna tri dana. Sutradan me je sa prozora sobe dočekao prelijep pogled na crkvu i naselje, vjerovatno iz nekog talijanskog filma. Kao što običaji u Italiji nalažu, jutro se uvijek započinje sa kapučinom i svježim kroasanom i na sreću zajedno sa Enisom uživale smo u tim jutarnjim satima.
Dva dana su nam protekla veoma intenzivno i radno. Prezentirali smo bosansku tradiciju, kulturu, umjetnost i rukotvorine na najbolji način. Izložili smo radove žena iz našeg udruženja Univerzum, domaće proizvode iz udruženja "Orhideja", te naravno moj kreativno umjetnički rad izražen kroz nakit, torbe od teksasa i druge pletene stvarčice koje radi moja mama. Biti ambasador svoje države na bilo koji način i bilo gdje ne može se mjeriti ničim. Vidjela sam koliko talijani vole našu zemlju, čak mi je zadnji dan došao jedan čovjek koji je poželjeo da kupi našu zastavu, naravno kada sam vidjela sa kolikim žarom on to želi, na kraju sam mu istu poklonila. Festival je bio jako zanimljiv jer je internacionalni i mogli smo susresti učesnike iz drugih zemalja.
 |
| Moji radovi |
 |
| Naš bh stand |
Ideju za nastanak samog festivala pokrenuo jedan fratar prije 22 godine, jer je želio da imigrante, pretežno iz Afrike, na neki način asimilira u italijansku zajednicu. U Italiji ima jako puno ljudi iz Afrike, koje popularno nazivaju "afroitalijani". Također je zanimljivo da u sklopu festivala u organizaciji učestvuju volonteri iz cijele zemlje i to ljudi svih generacija i različitih zanimanja. U sklopu festivala bio je i revijalni muzički dio sa odličnim zabavnim orkestrom, na čelu sa Stefanom inače umjetničkim direktorom festivala, koji je ujedno bio najveseliji i najvrijedniji učesnik.
 |
| Balkansko kolo |
Svaka država je prezentirala svoje umjetničke, tradicionalne plesove i muziku. Tako je naravno u jednom momentu, začula se muzika i pjesma sa Balkana, zaigralo se i balkansko kolo. Došli su predstavnici Srbije, Albanije i Hrvatske, te smo napravili jedan Balkanski performans. Pjevale su se sve poznate sevdalinke i druge pjesme u glas, jednostavno "balkan u malom". Bez obzira na našu prošlost, poseban je osjećaj kada se nađeš negdje u svijetu sa nekim s kim dijeliš iste ili slične običaje i jezik. Naši dragi bosanci koji žive tu, prije svega Nijaz Delić, Šaban Nuhić i Višnja Horvat, došli su sa harmonikom i svi zajedno smo uživali dok se degustirala tradicionalna bosansku kafa i lokum. "I kakve li slučajnosti da ja u Italiji upoznam familiju sa istim prezimenom Delić, kao što je moje".
Tome je predhodila prezentacija knjige o Višegradu, našeg dragog prijatelja Luke Leona.
 |
| Degustacija bosanske kafe |
 |
| Umjetnica iz Senegala |
Saznala sam iz razgovor da jako puno ljudi je predhodno posjetilo Mostar i da su oduševljeni našim gradom. U posjetu su nam došle i drage prijateljice talijanke iz Modene. Bilo je zaista interesantnih izlagača i zanimljivih posjetilaca. Jako su mi bili interesantni dvoje mladih ljudi koji rade "murano venecijansko staklo" od kojih sam kupila prekrasne crvene naušnice, zatim dragi Kebba i njegovi prijatelji koji rade zanimljive torbe i jastuke raznih kolorita. Zanimljiva je ova priča vezana za Kebbin jastuk. Ja sam prvi dan festivala uočila njihov stand i poželjela jedan takav jastuk, jer mi se nenormalno dopao. Sutradan je Kebba došao do mene i naravno svidjele su mu se moje ogrlice. Nakon veoma zanimljivog razgovora i smjeha do suza na kraju smo dogovorili "razmjenu naših proizvoda", tako je svako dobio besplatno ono što je želio. Najdraža uspomena mi je ova "afrička pletenica u kosi" koju mi je isplela "žena sa zlatnim zubom" iz Senegala. Još uvijek imam ovu končanu pletenicu, samo je sada nosim oko ruke kao narukvicu i uspomenu na afričku umjetnicu. Bilo je tu još jako mnogo zanimljivih izlagača, kreacija, umjetnika i proizvoda iz cijelog svijeta.
 |
Kebba i njegov prijatelj
Nažalost pošto smo bili veoma zauzeti nismo uspjeli da obiđemo i vidimo sam grad, ali iskreno se nadam da će biti neka druga prilika za to. I poslije dva veoma zabavna i intenzivna dana, povratak kući je ipak bio poseban. Onako umorni od svega pri povratku kod Trsta smo skrenuli pogrešnim putem. Slijedeći navigaciju ušli smo negdje u Sloveniju i zalutali u jednu šumu usred ponoći, baš kao u horor filmu. Uglavnom pošto smo žurili da stignemo na vrijeme zbog Amininog posla, imali smo samo opciju ići pravo, pa gdje stignemo i tako u neko doba došli do graničnog prelaza između Slovenije i Hrvatske, koji je odavno zatvoren, pa je onda uslijedilo sklanjanje cvijetnih žardinjera na jednom prelazu i dizanja rampe na drugom prelazu, pa šta nam Bog da. Vozeći se kroz Dalmaciju u neke rane jutarnje sate, doživjela sam nevjerovatne čarobne momente crvenog neba u svitanje zore negdje kod Splita. To je bilo nešto neopisivo lijepo i voljela bih da smo imali vremena da sve to zabilježim kamerom, ali nekom drugom prilikom. Na kraju smo ipak sigurno stigli kući. |
Ovom prilikom se iskreno zahvaljujem dragoj ekipi Enisi, Amini i Admiru koji su mi ovo putovanje učinili nezaboravnim.
Iskreno se nadam da ću za života imati priliku, proputovati svijet, jer samo tako je život ona iskonska avantura. Do mog sljedećeg putovanja za svog vjernog i odanog saveznika i dalje "maštu i snove" biram....
Primjedbe
Objavi komentar