Kako je počela priča zvana
"kreiranje nakita"
Sada kad razmišljam o početcima stvaranja ove priče, obuzme me neka sjeta, koliko je vremena prošlo odkako sam krenula sa kreiranjem nakita i ustvari koliko ja trenutno imam godina. Tek kada čovjek priča svoju biografiju postane svjestan kojom brzinom životno vrijeme protiče.Odlučila sam da moja prva priča na blogg-u bude o tome šta ja to trenutno radim i u čemu uživam.
Oduvijek sam osjećala da želim na neki način kreativno da se izrazim. U osnovnoj školi, to je bila likovna umjetnost. Sjećam se da me je u osmom razredu, tadašnji profesor oslobodio časova u drugom polugodištu, jer sam uspjevala svoje fantazije da prenesem na papir. To su bili moji trenutci i mjesto gdje sam ja mogla da prenesom ono nešto što se skrivalo u meni, a da to nigdje drugo nije moglo biti ispoljeno.
Znala sam da me kreiranje nekih stvari ispunjava, pa sam tako sebi isplela jednu "čupavu zelenu tašnu", po kojoj sam bila prepoznatljiva u srednjoj školi.
Poslije toga dolazi studij Prava, gdje je ustvari i počela priča vezana za izradu nakita. Duboko u sebi sam znala da Pravo i sve formalnosti koje nosi sa sobom ova profesija, nisu za mene. Na drugoj godini fakulteta dobila sam 20 eura od teteke i odlučila da ih uložim u repromaterijal. Kupila sam nešto perlica i nekog materijala, koliko se moglo nabaviti za taj iznos i krenula u svoj kreativni svijet. U to vrijeme sam počela da heklam i od drvenih perlica pravim šarene kuglice, koje sam kasnije nizala u ogrlice. Stres, kroz koji prolazi student je dovoljan je povod da se nađu razni načini antistres terapije i izbalansira život, a za mene to je bilo heklanje. Sve više vremena sam počela da provodim heklajući. Za nekoga je to možda "seljački posao", a ja djevojka sa sela, pa mi je to baš pristajalo i zaista sam uživala. Tako su krenule da se nižu ogrlice, a ja sam počela da dobivam sve više komplimenata. Tada nisam bila ni sigurna da li je to što radim zaista lijepo i da li će se nekome svidjeti. Bila sam svjesna jedne činjenice, da ako želim nekome pokazati šta znam, tada moram imati dovoljno urađenih radova, da i druge mogu uvjeriti da imam talenta za kreiranje. Kada sam već imala popriličan broj proizvoda javila se i prva poslovna saradnja sa jednom vlasnicom suvenirnice. Moj prvi zarađeni iznos od ove poslovne saradnje iznosio je negdje oko 180 KM. Poslije toga uslijedile su i daljne poslovne saradnje, a prvi uspješan posao je bio zapravo indikator da nastavim raditi na svojoj ideji.
Sljedeća faza u razvoju ovog brenda bila je odabir samog naziva. U to vrijeme sam čitala jednu zanimljivu knjigu "Psihologija namaza" i u njoj pronašla riječ Nimet. Zapravo ja sam već ranije čula za tu riječ, ali nisam znala pravo značenje. Tada sam saznala da riječ Nimet zapravo znači "Božiji dar- Blagodat". To je bio momenat kada je u mojoj glavi nešto kliknulo i odlučila sam nakit nazvati Nimet, jer spoznaja da radim nešto što istinski volim i u čemu uživam je ustvari blagodat. Shvatila sam da mi je Bog dao da spoznam koja je moja misija na zemlji, jer u čemu je svrha života, ako ćemo raditi ono što moramo i što ne volimo.
Nakon toga dolazi moja selidba u Mostar. Počinjem da radim u Starom Gradu. Prodajući nakit na ulici shvatam zašto sam odabrala ovaj posao. Postoji nešto što se riječima ne može opisati, a to su momenti kada vam dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta i kupuju vaše kreacije. Osjećaj da svoju energiju dijelite sa njima i da oni istinski osjećaju strast prema tome što radite, je nešto što samo mogu osjetiti istinski zaljubljenici umjetnosti. Stotine prodatih komada nakita je otišlo u svijet. Sve te naušnice su ustvari kao razglednice poslate širom svijeta, jer svaka žena kada bude nosila nakit, podsjećat će je na Mostar. Divno je biti ambasador svoje zemlje bar na ovaj način, slati u svijet jednu pozitivu i lijepu kretivnu sliku zemlje u kojoj živimo.
Ljudi osjete ljubav koju vi unosite u ono što radite i zato sve što se radi s ljubavlju ima "Happy end"...
Ovaj moj prvi članak bih završila riječima poznate američke književnice
“Shvatila sam da će ljudi zaboraviti što ste rekli, ljudi će
zaboraviti što ste učinili, ali ljudi nikad neće zaboraviti kako su
se osjećali zbog vas.“
Maya Angelou,
Detaljne informacije o mom radu pogledajte na sljedećem linku:
https://www.facebook.com/nimetdesign/?hc_ref=PAGES_TIMELINE
Primjedbe
Objavi komentar